Institut državne pomoći kao deo zaštite konkurencije, je nastao u cilju sprečavanja međusobne i nekontrolisane trka država članica EU u subvencijama (subsidy race) za različite industrije i delatnosti, jer bi imućnije države članice uvek mogle više sredstava da opredele za konkretnu namenu. Osnovni cilj je stvaranje jednakih uslova i ravnopravnog tretmana svih učesnika na jedinstvenom tržištu Evropske unije (level playing field). Suština i smisao kontrole državne pomoći je da se utvrdi da li je konkretna mera kojom se pomaže korisnik ili korisnici državne pomoći u skladu sa unutrašnjim tržištem Evropske unije, čija provera se vrši u odnosu na odgovarajuća pravila, koncipirana na način da takva državna pomoć ne dovodi korisnika u povoljniji položaj u odnosu na konkurente i time prekomerno narušava konkurenciju na tržištu. Stoga je proizvoljnost i diskrecija država članica EU u vezi sa dodelom javnih sredstava uvedena u pravne tokove na način da su postavljeni odgovarajući uslovi i intenziteti koji su nastali kao plod ozbiljnih ekonomskih i pravnih analiza unutrašnjeg tržišta Evropske unije i koje omogućavaju minimalni uticaj na ograničenje tržišne konkurencije.
Obaveze Republike Srbije u oblasti državne pomoći definisane su članom 73. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (Zakon o potvrđivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane („Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori“, broj 83/08 – SSP), koji propisuje da nije u skladu sa pravilnim funkcionisanjem SSP u meri u kojoj može uticati na trgovinu između Evropske zajednice i Srbije:
- sporazumi između preduzeća, odluke udruženja preduzeća i usaglašena praksa između preduzeća, čiji je cilj ili posledica sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje konkurencije;
- zloupotreba dominantnog položaja od strane jednog ili više preduzeća na teritorijama Zajednice ili Srbije, u celini ili na njihovom značajnom delu;
- svaka državna pomoć koja narušava ili preti da naruši konkurenciju davanjem prednosti određenim preduzećima ili određenim proizvodima.
Takođe, istim članom SSP-a su predviđene obaveze Republike Srbije u pogledu osnovanja operativno nezavisnog tela koji će pomenute elemente kontrolisati. Nadležnost za kontrolu državne pomoći u Republici Srbiji je poverena Komisiji za kontrolu državne pomoći, a po ulasku u Evropsku uniju kontrolu državne pomoći vrši će Evropska komisija. Stoga, osnovni zadatak Komisije jeste pripremanje davaoca (nadležni organ Republike Srbije, autonomne pokrajne ili jedinice lokalne samouprave i druga lica u skladu sa članom 4. Zakona o kontroli državne pomoći) i usklađivanje njihovog postupanja, imajući u vidu obaveze koje će nastati trenutkom ulaska u Evropsku uniju.
U tom smislu, Zakonom o kontroli državne pomoći („Službeni glasnik RS”, broj 73/19) osnovana je Komisija za kontrolu državne pomoći, kao samostalna i nezavisna organizacija koja vrši javna ovlašćenja u skladu sa zakonom, ima status pravnog lica i za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti odgovorna je Narodnoj skupštini.
Komisija je operativno nezavisno telo koje je nadležno da utvrdi 1) postojanje državne pomoći i 2) oceni njenu usklađenost. Davaoci državne pomoći imaju iste obaveze kao države članice u pogledu prijava državnih pomoći pre njihove dodele i izveštavanja o svim dodeljenim državnim pomoćima, a za svaku državnu pomoć koja ne ispunjava odgovarajuće uslove i kriterijume Komisija može naložiti odgovarajuću meru.
Ukoliko utvrdi da je određena državna pomoć neusklađena, Komisija, u skladu sa Zakonom o kontroli državne pomoći, nalaže davaocu da, bez odlaganja, preduzme mere u kojima se tržište vraća u pređašnje stanje (restitutio in integrum), odnosno omogućava ispravljanje tržišne neravnoteže koja je nastala narušavanjem konkurencije kroz dodelu sredstava. Jedna od takvih mera je zabrana dodele sredstava (ponašajna mera) ili mera povraćaja dodeljenog iznosa državne pomoći, uvećanog za zakonsku zateznu kamatu, počev od dana korišćenja te pomoći do dana povraćaja iskorišćenog iznosa i da odmah obustavi dalju dodelu neiskorišćenog dela državne pomoći (mera povraćaja).
Imajući u vidu poverenu nadležnost, Komisija za kontrolu državne pomoći:
- ne dodeljuje niti može da dodeli državnu pomoć (nije davalac državne pomoći),
- ne raspolaže budžetskim sredstvima za navedenu namenu,
- ne vrši selekciju, odnosno ne određuje niti odlučuje koji privredni subjekt će dobiti sredstva a koji ne,
- ne određuje iznos pomoći po privrednom subjektu ili projektu,
- ne vrši kontrolu primene zakona u oblasti materijalno-finansijskog poslovanja i namenskog i zakonitog korišćenja sredstava od strane direktnih i indirektnih korisnika budžetskih sredstava,
- ne obavlja poslove inspekcijske kontrole nad direktnim i indirektnim korisnicima budžetskih sredstava, organizacijama za obavezno socijalno osiguranje, kao i ostalim subjektima,
- ne ispituje finansijske transakcije i odluke u vezi sa primanjima i izdacima, radi utvrđivanja da li su odnosne transakcije izvršene u skladu sa zakonom, drugim propisima, datim ovlašćenjima, i za planirane svrhe (revizija pravilnosti poslovanja),
- ne ispituje trošenje sredstava iz budžeta i drugih javnih sredstava, radi sticanja dovoljnog, adekvatnog i pouzdanog dokaza za izveštavanje da li su sredstva od strane subjekta revizije upotrebljena u skladu sa načelima ekonomije, efikasnosti i efektivnosti kao i u skladu sa planiranim ciljevima (revizija svrsishodnosti poslovanja).
Opredeljenje, opravdanost, celishodnost u pogledu odabira konkretnog privrednog subjekta, projekta ili oblasti je u isključivoj nadležnosti Davaoca (nadležni organ Republike Srbije, autonomne pokrajne ili jedinice lokalne samouprave i druga lica u skladu sa članom 4. Zakona o kontroli državne pomoći). Davalac diskreciono odlučuje da li će uopšte podržati konkretnu aktivnost i u kom obimu, ili ne, dok su drugi državni organi i organi državne uprave nadležni za kontrolu i nadzor.