Državna pomoć je svaki stvarni ili potencijalni javni rashod ili umanjeno ostvarenje javnog prihoda koju dodeljuje davalac državne pomoći u bilo kom obliku, kojom se određeni učesnik na tržištu stavlja u povoljniji položaj u odnosu na konkurente ili se daje prednost proizvodnji određene robe i/ili usluga, kojom se narušava ili postoji opasnost od narušavanja konkurencije na tržištu i utiče na trgovinu između Republike Srbije i zemalja članica Evropske unije.
Davalac državne pomoći je nadležni organ Republike Srbije, autonomne pokrajne ili jedinice lokalne samouprave, ili svako pravno lice koje upravlja i/ili raspolaže javnim sredstvima i dodeljuje državnu pomoć u bilo kom obliku.
Državna pomoć može se dodeliti korišćenjem različitih instrumenata kao što su subvencija, fiskalna olakšica, garancija data po uslovima povoljnijim od tržišnih, odricanje od dobiti i/ili dividende, otpis duga, prodaja ili korišćenje imovine u javnoj svojini po ceni nižoj od tržišne, kupovina ili korišćenje imovine po ceni višoj od tržišne od strane države i dr.
U skladu sa članom 30. Zakona o kontroli državne pomoći (“Službeni glasnik RS”, broj 73/19, u daljem tekstu: Zakon) davalac ima obavezu da prijavi državnu pomoć Komisiji za kontrolu državne pomoći (u daljem tekstu: Komisija) pre dodele radi ocene postojanja državne pomoći i njene usklađenosti sa pravilima za dodelu. Državna pomoć ne može se dodeliti pre nego što Komisija da mišljenje odnosno donese rešenje kojim se ocenjuje usklađenost sa pravilima o dodeli državne pomoći.
Državna pomoć mora biti prijavljena Komisiji u slučaju da se dodeljuje:
1) na osnovu propisa koji predstavlja šemu državne pomoći (zakon, uredba, pravilnik, program, konkurs, javni poziv i dr.);
2) na osnovu akta davaoca unapred određenom korisniku - individualna državna pomoć (zakon, odluka, ugovor i sl.);
3) individualna državna pomoć na osnovu šeme/a državne pomoći, čija planirana vrednost, bez obzira na vrstu i broj instrumenata dodele, iznosi najmanje deset miliona evra u dinarskoj protivvrednosti (čak iako se dodeljuje na osnovu šema/e državne pomoći koju je Komisija već ocenila kao usklađenu).
Prijavljivanje se vrši dostavljanjem popunjenog Opšteg obrasca prijave državne pomoći (u daljem tekstu: Opšti obrazac), a po potrebi i Posebnog obrasca u zavisnosti od vrste državne pomoći koja se dodeljuje, uz koji se prilaže predlog akta koji predstavlja osnov za dodelu državne pomoći, kao i sva druga dokumentacija neophodna za utvrđivanje pravilnog i potpunog činjeničnog stanja. Obrasci su sastavni deo Uredbe o načinu i postupku prijavljivanja državne pomoći („Službeni glasnik RS”, broj 13/10) i možete ih preuzeti ovde.
Dakle, pre dostavljanja materijala Vladi na usvajanje, predlagač odnosno donosilac propisa dužan je da, u skladu sa članom 46. stav 7. Poslovnika Vlade („Službeni glasnik RS“, br. 61/06, 69/08, 88/09, 33/10, 69/10, 20/11, 37/11, 30/13 i 76/14, u daljem tekstu: Poslovnik Vlade) zatraži mišljenje Komisije na nacrt odnosno predlog propisa koji sadrži uslove ili kriterijume za dodelu državne pomoći (zakon, uredba, odluka, zaključak i sl.) i to čini na način propisan članom 30. Zakona, tj. dostavljanjem prijave državne pomoći na način kako je napred objašnjeno. Tada Komisija postupa po prijavi u skladu sa članom 31. Zakona i vrši prethodnu kontrolu propisa, prilikom čega ocenjuje postojanje državne pomoći i usklađenost propisa.
U slučaju ostalih akata koji predstavljaju osnov za dodelu državne pomoći, davalac, u skladu sa članom 32. Zakona, dostavlja Komisiji zahtev za pokretanje postupka prethodne kontrole i to na istovetan način tj. uz dostavljanje prijave državne pomoći. U ovom slučaju Komisija je dužna da donese rešenje o postojanju i usklađenosti državne pomoći.
Ukoliko nije siguran da li određeni akt sadrži elemente državne pomoći, davalac ima mogućnost da, u skladu sa članom 28. Zakona, pre prijave državne pomoći, zatraži od Komisije obaveštenje o potrebi prijave. Dakle, ova mogućnost postoji i pre zvaničnog dostavljanja propisa na mišljenje u skladu sa članom 46. Poslovnika Vlade, odnosno člana 31. Zakona, ali i pre dostavljanja zahteva Komisiji za pokretanje postupka prethodne kontrole po osnovu člana 32. Zakona.
Izuzetno, Komisiji se ne prijavljuje državna pomoć male vrednosti (de minimis pomoć), već se Komisija samo obaveštava o njenoj dodeli.
Zakon se ne odnosi na pomoć koja se dodeljuje u sektoru poljoprivrede i ribarstva, uključujući akvakulturu, te Komisija nema nadležnost da ocenjuje postojanje i usklađenost pomoći u navedenim sektorima.